|
Htjela bi da te nema. Da nisi nikada ni dosao! Znaci dotle je doslo. ! I ovaj zivot i sve. Da te bar mogu odagnati iz misli, iz sebe. Iz srca. Kao dim cigarete. Da barem te nam vise u meni.. Kad bi mogla, k'o sto nemogu. :'( |
|
S jesenjom kisom dosao si i ti. Moja najveca tuga. :( Nemogu, nemogu opet to. Taj pakao, ta silna tuga. To sto trebam, kad si u blizini a nesmijem da te imam. :( Jer sve je kao prije, nimalo te manje ne voli, samo varam sebe. Tu si, u srcu ostajes- ZAUVIJEK. :'( Samo sam ti zeljela reci, VOLJELA SAM TE, VOLIM TE, I UVIJE, ALI UVIJEK CU TE VOLJETI Pa ti kako hoces. :'(((( </3 |
|
Budim se |
|
BOL, TUGA, PATNJA, PLAC, SLOMLJENO SRCE..... Rijeci koje bi najbolje mene opisale. :// Jebeni zivot. Koliko sam samo puta to rekla u posljednje vrijeme. :SSS Koe sranje od zivota. Nisam nikada ni pomislila da ce ovako tesko biti zivjeti bez njega. S I dan danas, kad sam sigurna da ga manje volim, dodju trenutci kad mislim da je on tu, i da ga ponovo volimCIJEOIM SVOJIM BICEM. Kad vidim druge, zagrljene, kako se ljube, sjetim se nas, :(( Sjecam se svakog trena provedenog s tobom. Svake LAZI izrecene. Svakog poljupca. :(( Sjecam se svake suze, koju sam pustila zbog tebe. I sjecam se tvog tihog osmijeha. Tvojih usana, tvog lica. Tvojih ruku, osjecaja koji me i sada navodi na smijeh, osjecaja kad bi tvoje lice dodirivalo moje. Svakog jebenog trenutka se i sada sjecam. :( I bude mi jos teze. RIJESIT CU SE TOGA. JAKA SAM. OBECAVAM TI DA CU USPJETI ! I JEDNOG DANA, SVE CE BITI SAMO SJECANJE. A TAJ DAN JE BLIZU. OSJECAM GA U ZRAKU. </3 |
|
A mogli smo postati, Koga ja to varam. Rane jos nisu zarasle. :(( |
|
Krila sam oci straha od svetlosti dana, :((( |
|
Zivot je krut… Ne,nije zivjeti lako… [ I bas kao ova djevojka na slici, ja dizem glavu, trazim svjetlo. No, nema nicega. Ja znam da sam izgubljena ! ] |
|
Sve je nestalo, srušilo moje snove. U jednom danu, jednom času. Na mestu gde sam do juče stajala srećna sada je praznina, bol... i tišina. Neka čudna tišina, kao posle oluje. Vrištala bih, glasa nemam. Plakala bih, suze ponestaju... Gde su sada oni prijatelji da mi pruže ruku, neku reč utehe? Gde su ona obećanja, gde su ljudi koje volim? Sama... Ni ptice mi više ne pevaju. Samo pitanja, zašto ja? Zašto uvek ja? Ponekad se zapitam postoji li neka pravda, gde je Bog? Zar da posle svega verujem u njega? Čime li sam sve ovo zaslužila? Drhtim. Osećam da više nemam snage. Kad bih mogla da zaboravim. Da sve ostavim za sobom i kao nekad izađem na ulicu puna sebe. Ali ne mogu. Ovo me slomilo. Osećam se kao da ludim. Sama u sobi, zurim u zid, ne razmišljam ni o čemu. Pred očima samo belilo... Telefon zvoni... čujem ga ali nemam snage da se javim... Neko kuca na vrata... Ne želim nikoga da vidim! Nemam snage da ljude pogledam u oči, nemam strpljenja da slušam njihove probleme koji su tako smešni u odnosu na moju nesreću. Čujem decu na ulici... Kako samo boli njihov smeh... Ne želim da slušam, ne želim da gledam, ne želim da živim! Najlepše bi bilo kad bih mogla da mirno sklopim modre oči i nikada ih više ne otvorim. Nikada! Tada bi bol zauvek nestala. Praznina, sivilo, kišni dani, loša sudbina... sve bi to bilo prošlost koje se kroz godinu-dve niko ne bi ni sećao. A moja duša pronašla bi svoj mir negde gde ničija ruka ne donosi nesreću. Ali osuđena sam da živim u svetu gde ne postoji sutra. Kažu da nada zadnja umire. Moja nada je umrla... treba li da žalim? Znam, opet ću se smejati! Ništa mi neće biti smešno, a smejaću se do suza! Igrati na kiši gde niko ne vidi suze... I sve će na prvi pogled biti isto. Niko neće ni primetiti jer znam, nikog i ne dotiče moja bol, znam da nikome nije stalo... Svi su tu dok se smeješ i nestaju sa prvom suzom. Niko tužne ne voli... |
|
Mrzim ovu jebenu, glupu stvar koju "pametni" ljudi zovu zivot. Jebem mu zivot. Ko da sve ja moram na kraju zapechatit.. Svi se na kraju na mene ljute, a svi su se na mene oslanjali. :S Za sve sam tu ja kada treba, a kada to prodje niko me ne treba. Jebem ti te prijatelje. Mrzim cijeli svijet. Mrzim sebe jer sam naivna. Mrzim JEBENI zivooooooooooot. :'( Whyy? |
|
Danas sam shvatila da pored sebe imam andjela.. Danas sam shvatila da imam prijateljicu za pozeljeti.. Znam da je mnogima krivo zbog toga al bolii mee. Ona je osoba od velikog povjerenja. Kada me gleda, znam da vidi sto u tom trenutku mislim. Znam da zna sve sto osjecam, da zna sve sto sam ja uradila u toku tog dana.. Ona u ocima ima cijeli svijet.. Ona je osoba kojoj mogu sve reci. Kojoj se mogu povjeritii i nikada me nece izdatii.. Znam da je ona andjeo kojeg je bog poslao da me cuva, i hvala mu.. Kada bi svaki dan zahvaljivala bogu, to nebi bilo dovoljno iskazana zahvalnost.. Zato jenom veeeeeliko HVALA sto si mi ju podario. Znam da je kada je ona rodjena nebo izgubilo najljepseg andjela. Ali je taj andjeo dosao meni, da meni zivot uljepsa. Sta god ona uradila, ja nemogu biti ljuta na nju. Ona nije kao ostale. Sve sto uradi je tako jedinstveno. Niko nishta ne radi kao ona. Obozavam je... Ako sada citas ovo, znaj da nema niko na svijetu ko mi znaci vishe od tebe! <3 <3 <3 <3 Only youu! <3 |